FacebookTwitterGoogle BookmarksPinterest

Nasilje nad djecom važno je prepoznati, a interes djeteta mora biti na prvom mjestu

Napisao 

Nasilje nad djecom problem je koji je važno prepoznati i na njega reagirati, zajednički je zaključak svih sudionika konferencije „Svi smo mi sustav“ održane prošli tjedan u Zagrebu u organizaciji Udruge roditelja „Korak po korak“ i partnera. U prepunoj su dvorani izlaganja stručnjaka i predstavnika vlasti slušali brojni dionici u zaštiti prava djece te sudjelovali u raspravama i radionicama sa zajedničkim ciljem ukazivanja na važnost poznavanja propisa, kritičkog promišljanja i postupanja u primjeni propisa usmjerenih na zaštitu djece od svih oblika nasilja. Uime Udruge roditelja „Korak po korak“ prisutnima su se obratile psihologinje Silvija Stanić i Marina Trbus, a izlaganja su održali i Dubravka Marušić iz Ministarstva socijalne politike i mladih, Darko Tot iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta i Stela Fišer Marković iz Ureda Vlade RH za udruge, pod čijim je pokroviteljstvom konferencija održana.

Konferencija „Svi smo mi sustav“ predstavlja završnicu projekta „Osnažimo pravo djece da budu sigurna“ koji Udruga roditelja „Korak po korak“ provodi u partnerstvu s udrugama Alfa Albona iz Labina, Feniks iz Dubrovnika, Portal Alfa iz Belišća i U.Z.O.R. iz Rijeke te u suradnji s Istarskom županijom i gradovima Dubrovnikom, Belišćem, Labinom, Rijekom i Zagrebom. Projekt uključuje brojne aktivnosti usmjerene na jačanje prava djece da budu sigurna od nasilja, u čemu glavnu ulogu ima i jačanje dijaloga svih uključenih u zaštitu prava djece. Okosnica je projekta istraživanje provedeno među 6.000 mladih, roditelja i ključnih dionika u zaštiti i promociji prava djece, čiji su rezultati pokazali porazne podatke o poznavanju i primjeni propisa u području zaštite djece od nasilja. Zaključci istraživanja predstavljeni su i u posebnoj publikaciji, u kojoj su dane i preporuke za daljnje djelovanje te predstavljeni najčešći problemi i prepreke s kojima se dionici svakodnevno susreću prilikom provedbe različitih aktivnosti usmjerenih na zaštitu djece i njihovih prava.

„Konferenciju smo organizirali ponajprije kako bismo ukazati na važnost poznavanja propisa koji su usmjereni na zaštitu djece od nasilja te nužnost kritičkog promišljanja i postupanja u njihovoj primjeni, a zatim i kako bismo na jednom mjestu okupili relevantne dionike i potaknuli ih na dijalog. Zabrinjavajući rezultati istraživanja koje smo proveli pokazuju da je pred nama još puno posla, a on može biti kvalitetno obavljen samo uz zajedničku suradnju svih dionika te samo ako zaista na prvo mjesto, ispred svega, stavimo interes i potrebe djeteta“, istaknula je Marina Trbus, voditeljica projekta „Osnažimo pravo djece da budu sigurna“.
Na rezultate istraživanja osvrnuo se dr. sc. Miroslav Rajter sa Sveučilišta u Zagrebu i podsjetio na neke zabrinjavajuće podatke, poput činjenice da čak 50 posto odgojno-obrazovnih djelatnika ne prijavljuje nasilje, da 62 posto roditelja i 44 posto mladih nikad nije bilo na nekoj edukaciji vezano uz nasilje te da čak 77 posto roditelja i odgojno-obrazovnih djelatnika smatra da institucije ne djeluju po hitnom postupku. Ni roditelji, a ni stručnjaci koji rade s mladima ne znaju dovoljno o propisima koji štite djecu od nasilja, a uz to prepoznaju i brojne sustavne probleme u pristupu zaštiti djece, zbog čega se može čak i reći da je sustav taj koji čini dodatnu ili sekundarnu viktimizaciju.

Lana Petö Kujundžić iz Odjela za mladež Županijskog suda u Zagrebu skrenula je pozornost na izazove u sudskim postupcima prema počiniteljima nasilja nad djecom. Kao najveće probleme izdvojila je sporost postupka pri čemu se višekratno sekundarno viktimizira dijete te manjak suradnje među resorima do kojeg primarno dolazi zbog ovisnosti o osobnoj umreženosti stručnjaka. Kao problem se više puta isticao i nedostatak povratne informacije prema stručnjacima koji su u određenim trenucima sudjelovali u zaštiti djeteta, s tim da se na nedostatak povratne informacije najčešće žale škole i vrtići od kojih se dosad uglavnom tražilo da potiču komunikaciju kako bi osigurali razmjenu informacija.

O ulozi organizacija civilnog društva govorio je Daniel Antunović iz riječke udruge U.Z.O.R., dok je prof. dr. sc. Josipa Bašić opisala mogućnosti djelovanja lokalne zajednice te važnost podizanja razine njene spremnosti. Među prijedlozima za unapređenje prakse istaknuti su umrežavanje i suradnja među stručnjacima kroz koordinacijska tijela ili vijeća. Pritom su govornici podsjetili da takva tijela već postoje u nekom obliku u pojedinim sredinama, no nisu svugdje jednako funkcionalna, stoga se postavilo pitanje važnosti određivanja koordinatora koji će najviše olakšati proces umrežavanja u nekoj sredini. Kao primjer dobrog djelovanja takvog tijela i dobre prakse omogućavanja dostatne razmjene informacija uz zaštitu osobnih podataka navedeno je Labinsko vijeće za komunalnu prevenciju te njihovo potpisivanje izjave o čuvanju osobnih podataka. Istaknuta je i važnost usmjerenosti na interes djeteta putem osiguravanja hitnosti postupanja i zaštite od sekundarne viktimizacije kroz suradnju među stručnjacima, kao i potreba za kontinuiranom edukacijom, podrškom i nadzorom stručnjaka iz svih resora te aktivnostima koje će im omogućiti povezivanje. Podsjetilo se da postoje velika očekivanja od udruga u smislu razvijanja novih modela i programa za prevenciju nasilja, poticanja suradnje među sustavima i pružanja novih izravnih usluga, no one nisu prepoznate kao ravnopravni dionici u svim sustavima te ne postoje svugdje razvijeni mehanizmi suradnje ustanova s udrugama.

Uz stručnjake, na konferenciji su sudjelovali i Dorotea Sušak, Hrvoje Kožić i Karlo Oto Lekić, učenici Opće privatne i V. gimnazije u Zagrebu, koji su iznijeli perspektivu mladih o pravu djeteta da bude sigurno od nasilja. Izrazili su očekivanja da se osigura sustavna osuda nasilja i reakcija na nasilje kojima će se zaštititi viktimizirano dijete te potaknuti promjena ponašanja djeteta koje se nasilno ponaša. Istaknuli su da očekuju od roditelja i odgojno-obrazovnih radnika da poznaju regulativu i imaju usustavljene postupke reakcije na nasilje i zaštite mladih od nasilja te da priprema za odgojnu ulogu učitelja i nastavnika bude sastavni dio njihovog fakultetskog obrazovanja. Također, naglasili su potrebu da prevencija nasilja i razvoj socijalnih vještina potrebnih za nenasilno rješavanje sukoba bude jednako važan dio obrazovanja kao i znanja iz pojedinih područja koja sada uče u školi.

Projekt „Osnažimo pravo djece da budu sigurna“ započeo je 1. srpnja 2013. godine, a provodi se uz financijsku podršku Europske unije, Ureda Vlade Republike Hrvatske za udruge te Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva u sklopu institucionalne podrške udruzi.